Na Istoku, sluzbenici rade od sedam do tri.
Na Zapadu, od devet do pet.
Sluzbenicki Istok se budi u pola sest.
Cinovnicki Zapad u sedam.
Mamurni Istok baulja kroz maglovito zimsko jutro, psujuci posao, drzavu,
zivot, sudbinu.
Istok je poluobrijan. To je zbog toga sto se brijao sinoc, da bi ujutro
mogao duze spavati.
Glatko izbrijani Zapad vozi se sutke metroom.
Istok prica politicke viceve u pretrpanom autobusu.
Zapad cita novine. Potpuna tisina. Niko ni sa kim ne razgovara.
Istok se zaljubljuje u nepoznatu sluzbenicu sa
zelenim ocima izmedju tri autobusne stanice.
Naravno, on stize u pola osam na posao i kaze ljutito sefu: Sto je? Pa
nismo, valjda, na Zapadu?
Zapad pocinje raditi u devet.
U to vrijeme Istok vec polako pocinje dolaziti sebi.
Popio je tri kave i procitao u novinama sto se dogadja na Zapadu. Do pola
deset, Istok razgovara o tome sto je sinoc bilo na televiziji.
Zapad vec uveliko radi. On ne moze prepricati sto se sve dogadjalo na
dvadeset i sedam televizijskih kanala, jer niko nije gledao isti program.
U pola jedanaest, Istok koji je imao dva sata
prednosti pred Zapadom, odlazi na zasluzeni dorucak, koji se placa
bonovima. Kao da je cijelo jutro kopao, on doruckuje gulase, pljeskavice,
bureke, tripice, grah, janjetinu s kupusom i ostala laksa jela.
Poslije zvace cackalicu i popije tri pive, odlikovane na svjetskoj
izlozbi.
Zapad ima pauzu za rucak izmedju dvanaest i jedan sat. On stojeci pojede
sendvic s hladnom piletinom (bijelo meso) i popije 7 UP. Zatim se vrati
na posao. U hodniku ureda popio je prvu instant-kavu iz kartonske case.
Istok vec ima prednost od tri pive i dva vinjaka.
Usput, cuo je za neku rasprodaju, pa je skoknuo vidjeti o cemu se radi i
vratio se poslije dva sata u kancelariju.
Zapad se dogovorio da sastanak Sindikata bude odrzan u subotu, kad se ne
radi. Odlucivat ce se o mogucem strajku.
Istok je preko Sindikata dobio zaledjenu junecu polovicu, koju ce strpati
u zamrzivac. Okrvavljeno odijelo odnio je na kemijsko ciscenje.
U tri po podne Istok se vraca kuci. Prije toga
svraca na jos jedno pivo.
Zapad i dalje radi.
Istok ruca. Obitelj ide na prstima, jer se tata
premorio na poslu.
Zapad i dalje radi.
Istok je prilegao na divan i uskoro hrce, posto je prethodno novinama
prekrio lice. Bude ga u 17h30 da gleda televizijski dnevnik. Istok ima
tisucu primjedbi na ekonomsku situaciju.
Zapad i dalje radi.
Posto je odgledao vijesti, Istok se baca na laksu veseru: kuhana svinjska
koljenica sa hrenom i crnjak od tasta sa sela.
Sest sati: Zapad se vraca kuci. Nema snage citati novine u podzemnoj
zeljeznici.
Zapad je iscijedio sve iz Zapada.
Istok je svjeziji navecer, nego ujutro!
On vec igra karte s kumovima i otvara trecu bocu crnjaka.
Na smrt umorni Zapad zbacuje mokasine s nogu i pije viski da dodje sebi.
Baca se u fotelju i gleda treperave televizijske
slike ne shvacajuci, uopce, sadrzaj.
Pita se, ima li zivot bilo kakvog smisla?
Kuda sve to vodi? Zatim bezvoljno vecera: blijeda atlantska riba bez ukusa
i kuhano povrce. Casa bijelog vina.
U tom trenutku, Istok je vec u prednosti za pet boca crnjaka.
Zapad odlazi rano na spavanje. Sutra je radni dan.
Zapad ce zivjeti samo preko vikenda.
Od petka u pet po podne, do nedelje navecer.
Istoku je svaki dan praznik.
Ne bih zivio na Zapadu, kaze zeni, da mi daju milijun dnevno!
Zapad uzima pilulu za spavanje.
Istok lakomisleno pozajmljuje novac od Zapada.
Zapad odobrava kredite, da bi zivio od kamata s Istoka.
I Istok i Zapad spavaju kao bebe i sanjaju u bojama.
