Jednom davno živjelo je dvoje sretnih ljudi zvanih Tim i Maggie
sa svoje dvoje djece po imenu John i Lucy. Da bi se razumjelo
kako su bili sretni, morate razumjeti kakvo je to bilo vrijeme.
Vidite, u to vrijeme svatko je pri rođenju dobio malu, nježnu
torbu s toplim pahuljicama. Kad god bi netko posegnuo u torbu,
mogao je iz nje izvaditi tople pahuljice. Tople pahuljice su se
mnogo tražile jer su činile da se svatko tko ih dobije osjeća
prožet toplinom i mekoćom. Ljudi koji nisu redovito dobivali
pahuljice bili su u opasnosti da im se razvije bolest koja je
uzrokovala da im se kralježnica skvrči i da umru.
Tih dana bilo je vrlo lako dobiti tople pahuljice. Svaki put kad
bi ih netko trebao, mogao je doći do tebe i reći: želio bih
imati tople pahuljice.
Tada bi ti posegnuo u torbu i izvadio tople pahuljice veličine
ruke male djevojčice. Kada bi pahuljica ugledala svjetlo dana,
nasmiješila bi se i procvala u veliku čupavu, toplu pahuljicu..
Tada bi ju postavio na rame, glavu ili krilo osobe i ona bi se
privinula i rastopila na koži i činila da ga prožme dobar
osjećaj. Ljudi su stalno tražili jedni od drugih tople pahuljice
i kako su se slobodno davale, dobiti ih dovoljno nikada nije bio
problem. Bilo ih je uvijek mnogo za razmjenu i svi su zbog toga
bili sretni i sjećali se najčešće toplo i pahuljasto.
Jednoga dana zločesta je vještica postala ljuta jer su svi
toliko sretni i nitko ne kupuje njezine napitke i masti. Bila je
jako lukava te smisli opak plan. Jednog prekrasnog jutra uvuče
se k Timu dok se Maggie igrala s njihovom kćeri i došapne mu u
uho:
Pogledaj Time, vidi koliko toplih pahuljica Maggie daje Lucy.
Znaš, ako tako nastavi možda će ih potrošiti i onda neće ostati
nijedna za tebe. Tim je bio zapanjen. Okrene se vještici pa joj
reče: želiš li reći da neće uvijek biti toplih pahuljica u našoj
torbi kada posegnemo za njima? A vještica odvrati: Ne, apsolutno
ne, i jednom kad ih potrošiš, to je sve. Više ih nećeš imati.
Potom odletje dalje na metli smijući se i vrišteći.
Tim to primi srcu i počne primjećivati svaki put kad bi Maggie
davala tople pahuljice nekom drugom. Čak se zabrinuo i uznemirio
jer je volio Meggiene tople pahuljice. I nije htio ostati bez
njih. Bio je uvjeren da nije u redu da Maggie troši svoje tople
pahulje na djecu i druge ljude. Počne se žaliti svaki put kad bi
vidio da ih daje nekom drugom, a kako je i Maggie njega voljela,
prestane često davati tople pahuljice drugim ljudima i počne ih
čuvati za njega.
Djeca su to promatrala i uskoro pomisle kako je pogrešno davati
tople pahuljice svaki put kad ih netko traži ili se tako osjeća.
Oni su također postali vrlo oprezni. Promatrali bi svoje
roditelje pažljivo i kadgod bi osjetili da netko od roditelja
daje previše toplih pahuljica, počeli bi prigovarati. Počeli su
osjećati zabrinutost kadgod bi davali tople pahuljice. Iako su
uvijek nalazili tople pahuljice kad bi posegnuli u torbu, sve
rjeđe i rjeđe su posezali i postajali su sve više škrti. Ubrzo
ljudi zamijete nedostatak toplih pahuljica i počnu se osjećati
manje toplo i pahuljasto. Počnu im se kralježnice svijati, a
ponekad bi i umirali zbog nedostatka toplih pahuljica. Sve češće
i češće odlažahu vještici kupovati napitke i masti, čak unatoč
tomu što se činilo da ne djeluju.
Dakle, situacija postane ozbiljna. Zla vještica koja je sve to
promatrala nije stvarno željela da ljudi umiru (jer mrtvi ljudi
ne kupuju njezine napitke i masti), te je smislila novi plan.
Svi su dobili torbu vrlo nalik onoj sa toplim pahuljicama, osim
što je bila hladna. Unutar vještičine torbe bile su hladne
bodlje. Te hladne bodlje nisu činile da se ljudi osjećaju toplo
i pahuljasto, već su činile da se umjesto toga osjećaju hladno i
bodljikavo. Ali su priječile da se kralježnice svijaju. I od
tada, kad god bi netko rekao: „Ja želim tople pahuljice“, ljudi
koji su brinuli da ne iscrpu svoju zalihu bi rekli: „Ja ti ne
mogu dati tople pahuljice, ali želiš li hladne bodlje?“
Ponekad bi dvoje ljudi prišlo jedno drugom misleći da će dobiti
tople pahuljice, ali bi jedan ili drugi promijenio mišljenje i
završili bi dajući jedan drugom hladne bodlje. I, kao
posljedicom toga, vrlo je malo ljudi umiralo, ali je mnogo ljudi
bilo nesretno i osjećalo se hladno i bodljikavo.
Od dolaska vještice razmjenjivalo se sve manje i manje toplih
pahuljica. Zbog toga su one, za razliku od ranijih shvaćanja da
su dostupne kao zrak, postale izuzetno vrijedne. To je
prouzročilo da ljudi rade različite stvari u namjeri da ih
nabave. Prije nego se pojavila vještica ljudi su znali biti u
skupinama od troje, četvoro, petoro, ne brinući previše tko komu
daje tople pahuljice. Nakon dolaska vještice, ljudi su se počeli
uparivati i čuvati svoje tople pahuljice isključivo jedan za
drugoga. Ljudi koji su se zaboravili i dali svoje tople
pahuljice nekom drugom, odmah bi se osjetili krivima zbog toga
što su znali da će njihov partner biti ogorčen zbog gubitka
toplih pahuljica. Ljudi koji nisu mogli pronaći darežljiva
partnera, morali su kupovati svoje tople pahuljice i morali su
mnogo raditi da bi za njih zaradili. Neki ljudi su nekako
postali popularni i dobivali mnogo toplih pahuljica ne morajući
ih vratiti. Ti ljudi su zatim prodavali tople pahuljice ljudima
koji su bili nepopularni i trebali ih da prežive.
Drugo što se dogodilo jest da su neki ljudi uzimali hladne
bodlje – kojih je bilo bezgranično i koje su bile lako dostupne
– bojali ih u bijelo i pahuljasto i davali ih kao tople
pahuljice. Te krivotvorine toplih pahuljica su zapravo bile
plastične pahuljice i izazivale su dodatne teškoće. Primjerice,
dvoje ljudi koji bi se sastali i slobodno razmjenjivali
plastične pahuljice, pretpostavljali su da bi im trebale učiniti
da se osjećaju dobro.
Umjesto toga, oni su se osjećali loše. Kako su mislili da
razmjenjuju tople pahuljice, ljudi su postajali vrlo zbunjeni,
pa zbog toga nisu otkrivali da su njihovi hladni, bodljikavi
osjećaji zapravo posljedicom činjenice da im se dalo mnogo
plastičnih pahuljica.
Tako je situacija bila vrlo, vrlo zloguka, a sve je započelo
dolaskom vještice, koja je učinila da vjeruju da jednog dana,
kada to budu najmanje očekivali, mogu posegnuti u torbu i ondje
više ne naći tople pahuljice.
Ne mnogo kasnije, mlada žena širokih bokova, rođena u znaku
vodenjaka, došla je u tu nesretnu zemlju. Izgledalo je kao da
ništa nije čula o zloj vještici i nije bila zabrinuta da će
potrošiti tople pahuljice. Davala ih je slobodno, čak i kad ju
nisu tražili. Zvali su je Žena-bok i osuđivali jer je djeci dala
ideju da ne treba brinuti o trošenju toplih pahuljica. Djeca su
ju vrlo voljela jer su se uz nju osjećala dobro i počela su
davati tople pahuljice kad god su osjetila da im se to sviđa.
Odrasli su postali vrlo zabrinuti, pa su odlučili donijeti zakon
kako bi spriječili djecu da crpu svoje zalihe toplih pahuljica.
Zakon je proglasio kriminalnim djelom bezazleno davanje toplih
pahuljica, bez dozvole. Mnoga djeca, izgleda, za to nisu
brinula; unatoč zakonu nastavila su davati jedna drugoj tople
pahuljice kad god su to željela i kad god ih se tražilo. Kako je
bilo mnogo, mnogo djece, gotovo koliko i odraslih, počelo je
izgledati kao da bi se djeca mogla izboriti za svoje.
Teško je reći što će se dogoditi. Hoće li snage zakona i reda
odraslih zaustaviti bezbrižnost djece? Hoće li se odrasli
pridružiti Ženi-boku i djeci i iskoristiti priliku što će uvijek
biti toplih pahuljica koliko god je potrebno? Hoće li se sjetiti
dana koje njihova djeca žele vratiti, kad je toplih pahuljica
bilo u izobilju jer su ih ljudi davali slobodno????
Nema komentara:
Objavi komentar